Nešto o mom pozivu...
Biti profesor je više od profesije. To je celoživotni poziv i priziv da mladima dajete ne samo znanje i veštine , već i da im date sve svoje potencijale i sve vrednosti koje imate ...i tako ceo život.
Moj poziv profesora započeo je još u detinjstvu kada sam se sa mlađom sestrom igrala školice. Tada sam osetila to zadovoljstvo koje pruža podučavanje .
Pravu školu sam srela 2001. u Poljoprivrednoj školi sa domom učenika u Futogu. Kada sam ušla prvi put u učionicu nisam smela da se pomerim od katedre jer su mi kolena klecala. Zahvalna sam bila svojim učenicima koji su pokazali veliko srce i nisu mi otežavali moje prve korake u prosveti.
Od 2004. radim u Gimnaziji "Svetozar Marković" u Novom Sadu, predajem Sociologiju, Ustav i prava građana i Građansko vaspitanje, vodim đački parlament i sekciju vršnjačkih edukatora. Rastem i razvijam se zajedno sa svojim đacima.
Ono na šta sam naročito ponosna jeste razvijanje demokratskog duha, tolerancije i poštovanja među đacima . Taj duh sam prenela i u tekst za himnu naše škole čiji sam autor .